Bila mi je ideja isprva drugačije napisati ovu kolumnu.
Popisati one velebne primjere najbezobraznijih oblika mikrotransakcija ili recimo proklinjati Bethesdu jer je u Oblivionu željela na račun brojnih konja okititi svojeg virtualnog konja.
Možda se čak i narugati vrlim analitičarima koji pričaju kako su igre još uvijek vrlo jeftin oblik zabave, kada se sve svede na broj sati provedenih uz igru, podijeljeno s cijenom igre (kao da je ikome žao 400-ak kn s kojima je plaćeno 10-ak neprocjenjivih sati The Last of Usa).
Popisati one velebne primjere najbezobraznijih oblika mikrotransakcija ili recimo proklinjati Bethesdu jer je u Oblivionu željela na račun brojnih konja okititi svojeg virtualnog konja.
Možda se čak i narugati vrlim analitičarima koji pričaju kako su igre još uvijek vrlo jeftin oblik zabave, kada se sve svede na broj sati provedenih uz igru, podijeljeno s cijenom igre (kao da je ikome žao 400-ak kn s kojima je plaćeno 10-ak neprocjenjivih sati The Last of Usa).
Iako je popularno pronaći svoje omiljeno žrtveno janje i istome opaliti downvote na Redditu jer eto, svi to rade, treba priznati samom sebi kako je u razvodu braka uvijek dvoje krivo.